08/03/2016

O hlebu...

Mi dijabetičari smo čudo jedno. U principu, kad nam kažu da ne smemo da jedemo beli hleb, mi prestanemo da jedemo bilo kakav hleb. Ono što su nas prvo naučili tamo u Merkuru (Vrnjačka banja), je da mi dijabetičari ne samo de smemo da jedemo hleb, nego i moramo, zbog sporih šećera i vlakana koji su gorivo potrebno insulinu da bi radio svoj posao.

Naravno, ono što je bitno, to je kakav hleb ćemo jesti. A ono što je dozvoljeno je bilo šta od bilo koje druge žitarice, samo da nije klasična bela pšenica. U najgorem slučaju, integralno belo brašno je prihvatljivije od običnog belog zbog prisustva mekinja koje čiste creva i pomažu metabolizam. A naravno, još je bolje ako koristimo raž, ovas, ječam... E sad, u našim prodavnicama ćete naći svašta nešto kada je pravljenje hleba u pitanju. Lično, nemam mnogo poverenja u "mešavine" za crni hleb, ali se zato mešavina za ražani hleb pokazala sasvim korektnom. Ta ražana mešavina se sastoji od 25% brašna od celog ražanog zrna i 75% pšeničnog brašna od celog zrna. Za svaku sigurnost dodajem uvek i ovsene mekinje, a za 1 dan vam treba otprilike 1/2kg mešavine.

Kada napravim moje lepinjice, one mi služe za svaki pojedinačni obrok. Dnevno pojedem 4 lepinjice i to po jednu za svaki glavni obrok i još 2 polovine lepinjice za dve užine: jutarnju i večernju. I, koliko god to čudno izgledalo, i ma kako mala bila, zaista su ukusne i zasitne.



Evo šta vam je potrebno:
1/2 ražene mešavine (premijino brašno je ok, ali možete uzeti bilo koje drugo)
250 ml tople vode
3 supene kašike mekinja (ražanih, ječmenih, ovsenih)
1 kašičica himalajske soli
prstohvat šećera
1/3 pekarskog kvasca.
malo pšeničnog brašna da "probudi" kvasac
ovseno brašno za slučaj da testo "lepi" i za oblaganje pre pečenja

Od ovog testa dobićete hleba za tri dana (ako pravite hlepčiće samo za sebe). Naime, tu ispadne cca 710g testa koji ćete podeliti na 3 i od čega ćete odmah ispeći deo.

Sipajte brašno u posudu, dodajte mekinje, pa napravite rupu pa u nju izmrvite kvasac, dodajte prstohvat šećera i pola kašičice belog brašna, i pažljivo mešajući umešajte vodu. Pre nego što vode nestane, po rubovima sipajte so kašičicom (možete koristiti i kašičicu-mericu). Ovo je bitno jer kvasac ne treba odmah da dođe u kontakt sa solju da ne bi presahnuo. Jednom kad se kvasac pokrene pomoću šećera i belog brašna, onda je svejedno da li je ostatak brašna slan i više nema problema, ali taj prvi momenat jeste prilično važan.
Mešajte varjačom. U principu, testo bi trebalo da se formira i da bude još uvek blago lepljivo. Da biste mogli da odložite varjaču (što se u jednom momentu mora uraditi...) testo treba da počne da se odvaja od zidova posude. U tom je momentu najverovatno prilično lepljivo, i lepi se za prste pa to zna da bude i malo neprijatno.




Pospite šaku ovsenog brašna. Ono je lepo, krupnije i oštro mleveno, pa će hlebu dati divnu teksturu i koricu, a dozvoliće da testo postane suvlje i da formirate kuglu.











Ostavite da testo naraste.












Kad naraste, napravite 3 jufke. U jednoj može biti nešto manje, dakle 230g, dok će u drugima biti tačno po 240g. Tako odvojene jufke možete odložiti u plastične posude ili u kesice, po izboru i ostaviti u frižider (testo će nastaviti da "radi" i u frižideru, tako da nije problem i imaćete testo za svež hleb sutradan!).








Preostalo testo podelite na 4 loptice koje možete meriti da budu tačno 60g. Imajte u vidu da, ako im i fali koji gram, možete uvek da ih uvaljate u malčice ovsenog brašna: to će vam pomoći da oblikujete lepinjice i.. usput će napraviti divnu rustičnu koricu prilikom pečenja!





Preostaje vam da oblikujete loptice i poređate u pleh. Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200 C dok ne zamiriše (to će značiti da se formirala i korica :)). Kad zamiriše i postane rumeno, izvadite iz rerne. Možete premazati lepinjice vodom, a zatim ih stavite na rešetku da se prohlade. Tek kad su skroz hladne, možete ih staviti u kesicu u kojoj će lepinjice zadržati svežinu.

Nemojte da vas mrzi da svakog dana oblikujete svoje kuglice i pečete ih. Za to vam bukvalno treba 5 minuta posle doručka, a na taj način ćete imati svež hleb. Ja sam prvi put ispekla sve lepinjice za 3 dana, i mogu vam reći da već posle drugog dana, ove lepinjice postanu prilično neprijatne i gumaste jer iako u plastičnoj kesi, one svakako gube svežinu. Zapravo, to i nije loše, to je dokaz da je sve potpuno prirodno, ali ipak nije prijatno kada treba tako gumast hleb i da jedete!

Kada je svež, on je nabijeniji od klasičnog belog hleba, ali imate utisak da jedete nešto poput kolača i - bukvalno se osećate sitijim. To je ono što mi se dopada u odnosu na klasičan hleb. A i lepo izgleda na oko, pa mi ukućani zavide :D. Šta čekate - probajte i vi i jedva čekam da pročitam vaše komentare :).


Zar ne izgleda privlačno?


Aucun commentaire:

Enregistrer un commentaire