Affichage des articles dont le libellé est NutriBullet. Afficher tous les articles
Affichage des articles dont le libellé est NutriBullet. Afficher tous les articles

17/03/2017

Nutribullet – Čarolija ili problem?

Da se ne lažemo: ko god je u ovoj zemlji upalio tv, otvorio novine ili otišao na net, video je i reklamu za Nutribullet. To jeste nešto što postoji već godinama u inostranstvu i o čemu mnogo ljudi još samo sanja i, zaista je sjajno. Znamo već celu tu priču: to je bolja verzija blendera, koja melje hranu u nešto nalik na gusti sok ili kremastu supu (hladnu, iako sad postoji Nutribullet koji greje hranu, ali to je već neka druga priča, skuplje je, i nisam sigurna da li mi se sviđa ili ne.)
Zapravo, ono što me je zaista privuklo Nutribullet-u je zapravo upravo mogućnost korišćenja sirovih namirnica: njihovo kuvanje, ili grejanje već nije to: uostalom, isprobala sam i smatram da je zagrevanje mlevenih namirnica prilično nezgodna stvar: ukus se menja, a i tekstura nije ista: kad poželim da pojedem krem supu, uradiću to kao i obično: skuvati supu a onda samleti povrće ručnim blenderom, kao što sam to uvek i radila…. Navikla sam na svilenkastu teksturu i skoro sladak ukus kuvanog povrća, i… žao mi je, Maja Volk će sigurno biti baš nesrećna, ali ne, nemam nikakvu želju da kupim taj veći, skuplji i zagrevajući Nutribullet. Moj seksi, metalik crveni je već sjajan i volim ga onoliko 😊.


Kombinacija: Iceberg salata, prokelj,
rotkvice, paradajz, malo h.soli i limuna
Otkad sam ga kupila (a priželjkivala sam ga duuuugo, štedela za njega još duže, i srećni sam vlasnik već više od godinu dana), imala sam priliku da ga testiram na mnogo načina, pri čemu sam se vrlo brzo uverila da su neki recepti koje knjiga (koju dobijete uz aparat) preporučuje, apsolutno nemogući za pravljenje (jednostavno nema sastojaka), preskupi… ili jednostavno, preopasni za nas dijabetičare.
I tu nastaje problem: da li je Nutribullet diabetic-friendly, ili ne? Ovo pitanje sam postavila svojevremeno i nutricionisti na seminaru u Vrnjačkoj Banji. I odgovor je… upravo jako pametan: zavisi za šta ga koristimo, i šta stavljamo u njega.




Tako je zanimljivo gledati
kako radi!!! :D
Naravno da će jedan zdrav čovek moći u njega da ubaci upravo sve one užasno skupe i lepe stvari kao na reklami sa Majom Volk… i neće mu biti ništa. Skoro sam razgovarala sa jednom jako dragom osobom koja je čak imala drugi problem: u želji da pomogne svojim voljenima da osnaže svoj organizam i da istovremeno uživaju u ukusu, uz zdrave namirnice (poput kelja i sličnih koje baš i nemaju neki prijatan ukus), često je stavljala više različitih voćki. To u principu i nije neki problem (mi dijabetičari uvek možemo da miksujemo voćke ukoliko pazimo koliki im je GI (glicemijski indeks), ali obično su te voćke običnim ljudima kisele… i tako… pa se onda dodaju banane, i takve strašno slatke stvari… i onda, naravno, pošto je glupo praviti za drugo a ne i za sebe… onda nastaje haos sa glicemijama.


U tom smislu, da, Nutribullet je opasna stvarčica… i to zaista opasna. Jer naše telo ne funkcioniše na isti način kao „nedijabetičarsko“, i ne možemo to ignorisati. Tako, sva uputstva koja se često nalaze uz sokovnike, nutribullet i blendere, NISU uopšte adaptirana za nas. A mi smo posebne cvećke, jedinstveni smo… iiii, najzdravije se hranimo 😊.

Kombinacija: sorbe-shake
(Smoothie-Frikom + malo vode)
Upravo u tom smislu, Nutribullet može da postane najsavršenija spravica koju imamo u našoj kuhinji: Naime, ja ga koristim svaki put kad me zaista mrzi da izmislim neku „povrćnu“ večeru (podsećam, dijabetičari sa oštećenim bubrezima najčešće ne smeju da unose proteine tokom večernjih obroka)… Tada mi Nutribullet omogućuje da napravim sebi hladan sok, mus ili kremastu hladnu supicu i da to pojedem sa mojim ražanim hlepčetom i da zaista uživam. Nutribullet mi omogućava i da napravim sebi sjajan sorbe (sladoled bez mleka, samo od voća), jer je dovoljno jak da je moguće ubaciti u njega potpuno zamrznuto voće, a gustina se određuje tako što se smanjuje količina vode koja se dodaje da bi se olakšalo mlevenje.




Kombinacija: krastavac, iceberg list,
paradajz, listovi crnog luka, limunov sok,
himalajska so, bosiljak
Mnogi se žale da im ukusi, a pogotovo mešanje ukusa (banana-spanać na primer), apsolutno ne odgovaraju. Drugima je apsolutno potrebno da dodaju neku voćku inače misle da neće moći da progutaju jednu ovakvu tvorevinu. To je potpuno razumljivo. Ja sam isprobala lično sve i svašta i na kraju sam shvatila da je najlakše privići se na taj ukus tako što ćete početi pravljenjem jednostavno Gaspaća. Gaspaćo je, kao što i znate, hladna supa/sos od paradajza, krastavca, paprike a služi se u Španiji. Često se pravi gusto poput sosa, pa ljudi umaču čips i druge stvari poput naćosa i slično. No, sasvim je lako napraviti nešto što je sličnog ukusa, iako u njemu nema baš svih sastojaka (možete i adaptirati originalni recept, to je potpuno ok):



Apsolutno neizostavni začini...

1 list zelene salate
1 zreo paradajz,
1 ¼ dugačkog zrelog krastavca
1 lepa zrela šiljata zelena paprika
Himalajska so,  (apsolutno neizostavno za svakog dijabetičara)
Limunov (limi) sok, (ja ga UVEK imam u frižideru)
Perca crnog luka,
Travčice po želji, mešani biber po želji, itd.


Gotov napitak :)
Ako želite crvenije, stavite i malo cvekle,
ali očekujte i malko "zemljaniji" ukus



Iseckajte, ubacite u blender. Ukoliko želite ređu mešavinu, dodajte vode do oznake Max. U suprotnom, igrajte se sa količinom vode (polovina količine vam omogućuje teksturu poput pirea). Dobro zatvorite, izmiksujte i popijte uz tostiran ražani ili heljdin hlepčić.





Kombinacija: prokelj, sirovi karfiol,
iceberg salata, limunov sok, h.so
(ukus će biti blago ljutkast, jer su kupusi
u osnovi malo ljuti)




Ovo je osnova za sve buduće obroke iz Nutribulleta: kad se naviknete na ukus, onda možete da se igrate tako što ćete dodavati različite druge sastojke: par prokelja, malo kupusa, različite vrste salate (matovilac, rukola), rotkvice (pa čak i lišće rotkvice). Igrajte se i sa svežim začinskim biljem: zelena salata, bosiljak i semenke i samo malčice svežeg belog luka čine apsolutno fenomenalni Pesto, i tako redom. I naravno, malčice divnog, svežeg devičanskog maslinovog ulja je apsolutno divan dodatak. Igrajte se, otkrićete divne stvari!







Izvor: http://www.frikom.rs
Kada se priviknete, možete se igrati i sa apsolutno fenomenalnim Hrono-Miksom, Dr Gifing (Frikom), koji je moguće izmešati sa salatom, ali i jabukom i slično, a koji u sebi sadrži fantastičnu šparglu (i to onu mladu, najzdraviju), brokoli… i mnoge druge zelene povrćke koje spadaju u superhranu.





Izvor: http://www.frikom.rs
U svakom slučaju, vodite računa o sledećem: Sastojci su ti koji „podižu“ naš glicemijski indeks. S druge strane, treba imati u vidu da se takozvane „opasne materije“ poput banane mogu, kao i u klasičnoj kuhinji, koristiti kao začin, odnosno da bi se omogućila određena tekstura. U tom slučaju, dodaćete par kolutova a ne celu voćku. Tako na primer, postoji sjajan Frikomov proizvod po imenu Smoothie (odlična mešavina voća za užinu). Dodajte malo vode ako želite sorbe, ili više, ako želite napitak, i, naravno, nemojte takvu užinu praviti svaki dan ;).



I, kakav je zaključak? Ukoliko ste kupili ili dobili ovaj aparat… Nemojte ga bacati ili poklanjati… ili, ju, grozne li pomisli, ostaviti negde u dnu nekog plakara: samo ga pametno koristite. Ne oklevajte, igrajte se, mešajte sastojke, dodajte vaše omiljeno koštunjavo voće, čia (chia) seme i slično… jogurt i mleko takođe mogu biti dobar izbor zavisno od doba dana… i otkrićete da su mogućnosti prilično velike, bilo da mešate tipove ishrane, ili da ste zakleti RAW, hrono, Vegan ili nešto samo vi sami, jedinstveni i lepi, takvi kakvi ste ;)!

22/08/2016

Večera – ko kaže da sme da se preskoči?


Mi dijabetičari smo čudo od ljudi. Kad nam postave dijagnozu, odmah povezujemo šećer sa hranom i onda, da šećer ne bi skakao, onda bi da preskačemo večeru. Samo organizam ne radi tako u stvari. Dok sam bila u Vrnjačkoj banji, objasnili su mi (najzad) da telo ima specifičan način funkcionisanja. Tako, ako posle jela i dođe do skoka od par jedinica (ili više, ako pojedete nešto što ne treba), izbegavanje obroka nije rešenje, jer ne samo da se nivo šećera ne održava nego može doći i do drastičnog pada, nedostatka energije, gubitka snage i… gomile drugih prilično neprijatnih komplikacija. Potrebno je hraniti se i zbog samog insulina. Naime, da bi insulin mogao da deluje, potrebno je da telu damo gorivo, pa je stoga i postavljen taj način ishrane, koji po mnogo čemu podseća na hrono ishranu (najviše po tajmingu), iako se i od tog načina ishrane razlikuje po nekim prilično bitnim savetima, koje dijabetičari ne mogu da poštuju, ako pogledamo savete nutricionista (o tim razlikama ću neki drugi put).

I tako… kao što je potrebno ručati, tako je potrebno i večerati – OBAVEZNO. Neka to bude samo zalogaj, ako niste gladni, u redu je. Ali nešto u usta morate staviti. I to nešto mora da bude pametno osmišljeno, baš kao što je to slučaj sa ručkom i doručkom. E sad, ne govorimo o brojanju kalorija (ja ih hvala bogu ne brojim, iako bih mogla zahvaljujući božanstvenoj One Drop aplikaciji koju imam na telefonu od marta. O njoj ću posebno pisati drugi put, a za one koji govore engleski, to je pravo spasenje u svakom pogledu, jer vas tera da se veoma ozbiljno ponašate prema svom telu i svojoj bolesti.

Zašto pomenuh hrono ishranu? Pa zato što se večera obavezno dešava oko 18h. 19h najkasnije, ali optimalno je 18h, što je veoma nalik na hrono satnicu. Naravno, većini ljudi je to prerano, i meni je bilo, ali čudo jedno, kad se navikneš, onda ti postane prirodno da nešto tada i pojedeš. I naravno, posle užine u vidu jedne voćkice u 16h, ta večerica u 18h tako lepo legne da je to ludo. A večerati tako rano taman daje mogućnost da se malko ogladni tamo negde oko 22h, kada dijabetičari koji se bockaju i uveče treba da imaju svoju večernju  užinu. Takođe, dobar deo jela i dozvoljenih namirnica u hrono režimu odgovara onome što je dozvoljeno za dijabetičare. Zato smatram da svako ko sebi želi dobro treba da baci pogled na ovaj način života i da primeni bar neke savete. O hrono receptima da ne govorim, oni su pravo blago. 

Od čega se sastoji dobra večera?

Dijabetičari koji nemaju problema sa bubrezima mogu da jedu sve, s tim da je preporučljivo pojesti nešto lagano: neki lagani protein kao što su riba ili piletina, neko povrće, salatu, parče hleba. Uveče nije problem ni ukoliko pojedete neko jelo od testenine (ipak je bolje ako nije od belog brašna jer ona previše diže šećer), nešto od sira ili mlečno, ukoliko pored toga pojedete i neko povrće, barem u vidu salate.

Pizza od ražanog brašna sa mozzarelom, pravim paradajzom,
kalamata maslinama,
suvim origanom i svežim grčkim bosiljkom
Dijabetičari sa nefropatijom, kao što sam ja, (početnom ili uznapredovalom, što podrazumeva određeni stadijum otkazivanja rada bubrega), nalaze se u mnogo problematičnijoj situaciji, jer u okviru njihove ishrane (pošto se funkcija bubrega ne može lečiti lekovima nego samo određenim načinom života i ishrane), uveče ne smeju jesti proteine. U principu, ne smeju jesti ni ništa mlečno, nego samo namirnice biljnog porekla uz onaj poznati, divni ražani hleb.

Oh, to ne znači da morate da se oprostite od svega zanimljivog kad je večera u pitanju: imajte u vidu da male količine proteina u vidu jajeta, malo mleka ili malo rendanog sira, dodatih u jelo nemaju ulogu namirnice nego se više ponašaju kao začin, pa, po onom što mi je objasnila nutricionista, zapravo se ponašaju poput začina. To izgleda čudno, ali je istina, testirala sam to na sebi. A ova činjenica vam omogućuje da se poigrate i da napravite divne recepte u kojima ćete zaista uživati.

Salata od cvekle i gratinirani karfiol
(složenac ili preliveni karfiol)
Tako, ukoliko se odlučite za povrćnu večeru bez proteina, to ne mora da bude strašno (iako to mesožderima često deluje tako!), i često uopšte nije. Uostalom, pogledajte gomile divnih indijskih (često vegetarijanskih) recepata, i shvatićete da su ovakvi obroci sasvim ok. Zapravo, ono što nas dijabetičare i ralikuje od svih ostalih je upravo to što kod nas postoji potreba da budemo umereni u svemu, ali i da jedemo SVE vrste namirnica (i povrće, i proteine, i masnoće i ugljene hidrate... samo je fazon u rasporedu i količini). 
Možete jesti sve: od krostinija i pizze sa povrćem, na italijanski način, preko raznih gratiniranih jela (ova jela često zovu „prelivenim“ povrćem zbog mleka i jaja kojim se prelije povrće i zatim zapeče, a ponekad čak i složencem), ili možete dinstati ili grilovati povrće, jesti povrćni lonac, ili, što da ne, praviti sebi divne špagete od tikvica (eto nas ponovo u hrono ishrani), sa sve sosom marinara od pravog paradajza. To je, naravno i prilika da probate neka fantastična mediteranska, pa i provansalska jela, baš kao što je čuvena Ratatouille (ovde to zovu Ratatui).

Ne zaboravite da kombinujete bar dve vrste povrća, a da bi i oko bilo sito kao i stomak, uvek se potrudite da tanjir bude pun boja ili bar s dobrim kontrastom. Dobar kontrast (koji privlači mozak i nepca) je odnos zeleno-crveno na tanjiru. (To odgovara kombinaciji spanać (ili zelena salata, ili paprika ili boranija) – paradajz, na primer). Ukoliko odlučite da sebi napravite karfiol (što da ne?), napravite ga na pari pa ga prelijte s malo maslinovog ulja, a pored poslužite zelenu salatu sa malo paradajza i maslina.
Jevrejski specijalitet šakšuka bez kobasice i sa samo jednim jajetom je odlično rešenje, jer zaljućuje ali i osvežava, a na sličan način možete možete jesti i spanać (prodinstan samo sa malo belog luka), ili blitvu (francuzi je pripremaju tako što je prodinstaju a zatim zapeku sa malo belog luka i parmezana). 
U jela gde protein dodajemo u vidu začina  spadaju i pica margarita (s testom od speltinog ili heljdinog brašna naravno), te krostini od ražanog hleba sa malo mozzarelle, cherry paradajzom i maslinama. (prednost ova dva jela je što ne morate posebno jesti hleb jer ga već imate kao osnovu vašeg jela). A krostini su posebno dobra varijanta kad žurite negde jer se brzo spremaju ;).

Nutribulet spreman za rad :)



Takođe, nije uopšte bitno da li je jelo toplo ili hladno, da li je pečeno, kuvano, ili sirovo. Možete odlučiti da napravite sebi šejk od povrća (kao hladnu krem čorbu) u blenderu ili Nutribullet-u (preporučujem fenomenalne Iceberg Salad Centar Smoothie kombinacije  u čašama povrća spremnog za blender: u njemu ima i voća, ali je sjajno za one dane kad žurite i kad ste pojeli manje voća nego što treba dnevno ;) – a njih možete naći u Maksiju, Idei i drugim velikim prodavnicama…).






Isto tako, provalila sam da je potpuno lako napraviti „izuzetak“ i provesti veče s prijateljima. Ovo što ću reći je jako bitno, jer mi, dijabetičari, često imamo utisak da smo osuđeni da provedemo ostatak života u potpuno antisocijalnom modu, bez mogućnosti da ikada više pojedemo bilo šta sa prijateljima (zbog satnice, namirnica koje se upotrebljavaju i služe i slično). To nije problem. U slučaju da treba da se nađete s prijateljima recimo u 20h, i znate da ćete nešto morati da pojedete, a svejedno imate svoju dozu insulina da primite u 18h, tad pojedite pola parčeta ražanog hleba i, recimo, jedan paradajz, pa, kad se nađete s prijateljima, nećete biti toliko gladni pa će zakuska koja vam bude poslužena, moći da se adaptira i da posluži umesto večernje užine ;). Tada ćete jednostavno gricnuti nešto od povrća (salatu), parčence sira, a izbeći hleb i mnogo suhomesnatog te turšije pune soli, i tako ćete sasvim lepo održati svoj režim. Takođe, imajte u vidu da razne vrste pića različito utiču na šećer, pa je tako pivo poput tečnog šećera, pa je potpuno zabranjeno, alkohol (rakija, viski i sl.). Vino je dozvoljeno u vidu jedne idealne čaše, s tim da nije zgoreg znati da belo suvo stono vino snižava šećer, dok ostala vina manje ili više podižu nivo glicemije.

Iako boja deluje neprivlačno,
za one koji nisu navikli,
zapravo je Dijet mix fenomenalnog ukusa :)
No, da ne dužimo više, pošto ćemo o jelu s prijateljima pisati drugom prilikom, šta je važno za večeru? Jedite polako i jedite nešto što volite. Ako je to samo salata, uživajte u njoj. Ako je kuvano, bitno je da to bude od neskrobnih povrćki (ali su zato proteinske povrćke poput pečurki sasvim dozvoljene), i da, ako večera podrazumeva voće, uračunate gramažu tako da odgovara ukupnom broju od 300g dnevno. Pritom, paradajz je jedina voćka (uz avokado doduše ali njega ređe jedemo zbog cene ;)) koji se jede u salati i koji ne ulazi u zbrajanje voćnih grama! To ne znači da ga možemo neograničeno jesti, ali jedan veliki paradajz po obroku će biti sasvim ok i neće podići šećer, znam to, testirala sam J.

Šta god da sebi spremite, poslužite u manjem tanjiru i pojedite polako, uz pažljivo žvakanje. Ova hrana, pogotovo sirovo povrće u vidu salate ili hladne supe će vam omogućiti da siti dočekate veče. Ukoliko u vašem režimu ishrane nemate predviđenu večernju užinu, pojedite pola parčeta ražanog hleba više (što predstavlja neku vrstu ekvivalenta večernjoj užini): cilj je da ne budete gladni i da lepo odspavate noć.

Naravno, ukoliko u toku noći primetite da imate veliki pad šećera (koji vas nagoni na jelo tokom noći), izmerite glicemije i o tome obavestite lekara i nutricionistu. Postoji velika mogućnost da će vam promeniti terapiju, ili režim ishrane, pa i dodati užinu… no svakako o ovim stvarima nemojte odlučivati sami, jer, živi sam primer da, u želji da učinite dobro, najčešće pogrešite i sebi napravite medveđu uslugu …

Ukoliko ne znate šta biste mogli sebi da spremite, spremila sam neke recepte koje imam nameru da objavim u sledećim postovima J. Hvala vam na čitanju, i do skorog viđenja i hvala na komentarima!